Po svom radu ti također pokazuješ svoju solidarnost s gradskim svijetom i mnoštvom radnika koji rade, traže posao, rukovode njime ili mu se podlažu.

Tvoj rad bit će privilegirani prostor gdje susrećeš brata čovjeka tamo gdje se nalazi, u službi življenoj usred grada u koji ti se valja uklopiti, jer šest su dana u tjednu kada treba raditi. Isus, kao čovjek, ponovno je to izrekao i sam je to živio.

Da bi svima bio što bliži i istovremeno pokazivao svoju slobodnu ovisnost, odbit ćeš svako privatno poduzetništvo. Bit ćeš, koliko god je to moguće, plaćeni radnik, prisjećajući se jedino da radnik zaslužuje svoju plaću. Time ćeš se naučiti ovisnosti i poniznosti u podložnosti. Jednako tako, primat ćeš jednom rukom da bi dao drugom, ne zatvarajući je u svoju korist.

Izabirući da radiš koliko se mora, ali ne više nego što trebaš, i ne za djelo propadljivo, nego za djelo koje ostaje za vječni život, nasuprot svijetu u kojem rad kao svetinja, često preuveličana, postaje mjesto sukoba, konkurencije, otuđenja, trke za materijanim bogatstvima, moraš se postaviti slobodno i s osporavanjem.